« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
Početnički solfeggio glazbene škole s profesoricom Tihanom Penjak na Kostimiranom koncertu 2008. g.
(pogledaj album starih fotografija)
Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!
U sklopu 2. Tjedna prirodoslovlja koji se organizirao u našem gradu, u ponedjeljak, 17.11. učenici sedmih razreda koji idu na dodatnu nastavu iz kemije i biologije krenuli su na terensku nastavu u Hober. Sa nama su krenuli naši nastavnici Alan Farac i Ivana Šegedin, a ispred ulaza u Hober dočekali su nas dundo Miki i prirodoslovci koji se bave paukovima, gmazovima i gljivama. Podijelili smo se u tri skupine. Mi smo krenuli sa istraživačima gljiva. Proučavali smo gljive i njihovu građu, vidjeli smo da su neke zatvorene, izgledaju kao mala frnja i crne su boje, neke su bile „obične“, kakve i mi poznajemo, a neke male kao zrno pšenice. Te malene gljive razmnožavaju se tako da daleko izbace svoje spore, kao vulkan lavu. Nakon gljiva krenuli smo sa istraživačem paukova kojeg zovu „Spiderman“. S njim je također bilo jako zanimljivo. Ispričao nam je da svi pauci ne pletu mreže na drveću. Naime, neki paukovi se zavuku u pukotine na tlu i naprave mrežu pa kad kukci pređu preko pukotine završe na paukovom tanjuru... Uslijed pričanja odjednom nas je prekinuo dundo Miki koji nas je pozvao da nešto vidimo, a to su upravo bile mreže na tlu. „Spiderman“ je pokazao kako vadi paukove iz svojih jazbina. Najprije je izvadio štap i kopao po rupi kako bi iznervirao pauka, a potom ga je uhvatio. Bila to je ženka iza koje su prolazile male „bebe“ paukovi i gledali kako ima „majka“ odlazi... Otkrili smo da je to vrsta pauka koja je jako rijetka te da ga je „Spiderman“ tražio pet godina da bi ga na kraju našao u našem gradu i to s našom grupom. Iza jako zanimljivih paukova krenuli smo sa istraživačicom gmazova koju zovu „Žena zmija“, a dočekala nas je sa gušterom macaklinom. Smjeli smo ga i držati. Najprije sam ga držala ja (Sara), pa Božica, a potom i ostali. Nabrojali smo guštere koje žive na otoku Korčuli, te je spomenula da je jedina zmija otrovnica na našem otoku poskok, a otrovne su još i planinski žutokrug te riđovka. Odjednom se pojavio jedan istraživač sa štrigom, a to je otrovni člankonožac koji kad ugrize poplavi ruka. Glava joj izgleda kao kliješta, a oklop joj je jako tvrd. I mog (Sara) nonota je ugrizla štriga i samo da znate da je živ.J! „Žena zmija“ nam je rekla da kad nas ugrize poskok ne treba isisavati otrov nego pustiti i odmah otići na hitnu. Ovo nam je bio jedan od najzanimljivijih školskih događaja kojega bi htjeli ponoviti. Želimo da nam dođe još puno zanimljivih biologa istraživača! Pogledajte fotografije .