Nakon kratke obuke ponašanja i bontona 16. st. imali smo ,,primanje kod nadvojvode”. Također smo imali i radionicu kaligrafije na malenim drvenim pločicama koje su bile obložene voskom. Sljedeća aktivnost koju smo imali bilo je smišljanje scenarija koji ćemo u narednim danima i snimiti te pretvoriti u film.
Kada smo već svi bili pomalo gladni autobus je došao po nas i odveo nas u Jana Tilgus koji je nešto kao mali tržni centar hrane. Tijekom obilnog ručka razmijenjivali smo dojmove i scenarije. Oko 15 sati ponovno smo sjeli u autobus, ali je ovaj put s nama bila turistička vodičica s kojom smo otišli pogledati drugi dvorac zvan Siguldas Pils u kojem smo mogli pogledati što su to žene u 16. stoljeću radile u posljepodnevnim satima. Provela nas je kroz dvorac koji je bio ograđen prekrsnim vrtom i pokazala nam gdje su bile staje za konje. Nakon opsežne ture odlučili smo prošetati do obližnjeg vidikovca. Na putu do tamo stali smo kako bi se fotografirali pokraj simbola Sigulde, štapova za hodanje, koji su bili naše visine i viši.
Po dolasku na vidikovac uslijedilo je masovno fotografiranje cijele ekipe zajedno, malo Portugalaca, malo Latvijaca, malo svih skupa... Kada je foto session napokon završio, umorni sa bolnim nogama, uputili smo se u bus koji nas je vratio u Inčukalns. Zajedno sa svojima domaćinima otišli smo kući gdje tek kreću prave avanture. Mene je dočekala spremna lopta i odmah smo se bacile na odbojku, nešto kasnije pogledale smo i minionse te smo se spremile za sutrašnji posjet Rigi.
Ovo je iskustvo koje bih preporučila baš svima jer nije bitno ni koliko znate engleski jezik bitno je da se želite upustiti u nove avanture.
