preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

Iz povijesti škole...

Sedmaši, Razrednica Marina Kalogjera, 1966. godina

(pogledaj album starih fotografija)

Vremenska prognoza

 

Zakoni i pravilnici

Kalendar
« Prosinac 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




Tražilica

 

 

Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 2022939
Ovaj mjesec: 4721
Ovaj tjedan: 1186
Danas: 73

-

Kulturna baština
Prvi projektni dan - Projekt je tijeku...
Claudia Tarle / datum: 28. 3. 2017. 10:44

U tijeku je prvi projektni dan  velikog školskog projekta Ulicama moga grada u kojemu sudjeluje svih 376 učenika OŠ Petra Kanavelića. Raspršili su se po cijelome gradu i svi vrijedno i kvalitetno rade. Činimo učenje zanimljivim i kreativnim, i ne manje važno - istražujemo našu kulturnu baštinu. Učenici od prvog do četvrtog su sa svojim učiteljicama, a oni stariji su se rasporedili prema svojim interesima. Ako ih sretnete na terenu, slobodno im se priključite, mogu oni od vas, ali i vi od njih nešto naučiti.... Polako ćemo dodavati fotografije u album.


[OPŠIRNIJE]



Na vižiju sv. Martina
Franica Tasovac / datum: 10. 11. 2016. 23:12

Danas smo se okupili u dvorani Cenra za kulturu s ciljem da očuvamo stare običaje i djecu koja nisu namjeravali ove godine pjevati Sv Martina potaknemo na pjevanje, ali isto tako, i da nešto naučimo.

U goste smo pozvali Fani Matulović Lozicu i Tonča Bazdarića, ljude koji žive za naš grad i istinski se trude da se vrijedne uspomene na naše pretke ne zaborave. Djeca su pitala sve što ih je zanimalo, a naši gosti su im na simpatičan način odgovarali.

Pogledali smo film Evo našega Martina koji je snimila filmska grupa (sadašnji osmaši) s nastavnicom Suzanom. Najzanimljivije je bilo zaigrati igru u kojoj su predstavnici razreda kušali lojenice i pogađali sastojke. Pobjedili su učenici 1.a razreda. Druženje smo završili filmom Martinova pisma - Le chanson de Martin, nastalog povodom obilježavanja 1700. godina rođenja sv. Martina biskupa.

Na kraju smo zajedno zapjevali Pismu Sv Martina, a na pitanje Hoćemo li čekat?.... odgovorili smo: Naravno da hoćemo! Svi smo se počastili priklama koje nam je donirala TZ Korčula i lojenicama koje su vrijedne mame i učiteljice napravile. (foto - facebook album A. Tedeschi)

Sve van raslo sve van cvalo......


[OPŠIRNIJE]



Martin neće da govori, nego da se vrata otvori...
Claudia Tarle / datum: 10. 11. 2016. 18:07

3.b s učiteljicom Mirelom, odlično su zapivali! smiley

foto/video Vedrana Skoandić


[OPŠIRNIJE]



Sveti Martin je sve bliže...
Claudia Tarle / datum: 7. 11. 2016. 19:23

U našoj školi je svaki početak studenoga u znaku priprema za Svetoga Martina. Uči se o običajima, organiziraju radionice, pripremaju i prave feralići, a za četvrtak, na vižiju, pripremamo iznenađenje. Četvrti školski sat (u 10:45) družit ćemo se u Liburni s dobrim poznavateljima starih običaja. Neka traje ova naša tradicija jer veseli velike i male, a kako i ne bi, kad je tako raspjevana i ukusna. U prilogu je sve što vam treba, preuzmite slike i pripremite se!

povratak na naslovnicu


[OPŠIRNIJE]



Pozivnica: Predstavljanje Godišnjaka grada Korčule u petak
Claudia Tarle / datum: 10. 2. 2016. 16:56

Pozivamo vas na predstavljanje dugo očekivanog Godišnjaka grada Korčule, koji ovom prilikom izlazi kao dvobroj.

Na predstavljanju će govoriti gradonačelnik Andrija Fabris, doktor znanosti  Dinko Radić i ravnateljica Gradskog muzeja doktorica znanosti  Marija Hajdić. Godišnjak donosi članke više od 30 autora s područja arheologije, povijesti, povijesti umjetnosti i kulture, glazbe i književnosti, istraživanja i zaštite prirodne baštine, te brojne priloge, a predstavljanje će biti popraćeno video i audio prezentacijom.

12. veljače u 18 sati i 30 minuta, Gradska vijećnica Grada Korčule

Gradski muzej Korčula


[OPŠIRNIJE]



Kako drugaši vide svoj grad...
Claudia Tarle / datum: 11. 1. 2016. 10:20

Drugaši vole istraživati kulturne znamenitosti grada Korčule. Već u prvom razredu su naučili koje su najvažnije građevine i nastavljaju učiti dalje. 

Prije terenske nastave i obilaska starog grada, u školskoj knjižnici su se učenici 2.b malo zabavili i naučili nešto novo. 

Na zid knjižnice smo projicirali google karte, spustili se iz Svemira na našu Zemaljsku kuglu i pronašli otok i grad Korčulu. Razgovarali smo o alatima kojima se možemo poslužiti kako bi došli do informacije koja nas zanima, (kliknite ovdje i pokušajte sami).

Proučavali smo grad iz ptičje perspektive i saznali zašto su korčulanske ulice raspoređene u obliku riblje kosti i gdje se nalaze najvažnije građevine.

Učenici su dobili zadatak pronaći kartonske kutije koje bi predstavljale određene građevine u 3D, kako bi isprobali znamo li se zaista snalaziti u prostoru i jesmo li razumijeli tlocrt starog grada. Rezultat je premašilo sva naša očekivanja: učiteljica Franica i knjižničarka Claudia su ostale bez riječi kad su ugledale prava mala umjetnička djela (koja su, nema sumnje, nastala uz pomoć roditelja i na tome im hvala). Naš prekrasni stari grad Korčulu izložili smo u predvorju škole, pa ga možete ga doći pogledati!


[OPŠIRNIJE]



Nećete vjerovati, prava Sveta Luca :)
Meri Amadeo / datum: 15. 12. 2015. 11:11

Jutros nam je došla prava sv. Lucija u razred. Pričala nam je o svom životu u Sirakuzi i kako je postala svetica. Vjera joj je pomogla da bude ustrajna i hrabra u životu.

Poučila nas je da je dobro činiti dobra djela i da ona ne moraju biti svima vidljiva, u srcima će se osjetiti dobrota. Bila je blaga i nježna i darivala nas je, jer kaže da su sva djeca dobra. Bilo nam je zanimljivo vidjeti je i upoznati. 

Obećali smo joj slijedeće godine ispričati koliko smo dobrih djela napravili. Jedva čekamo da nam opet dođe. Hvala joj na darovima i sretan imendan našoj zaštitnici svjetlosti i vida!

 

 

U ulozi Svete Luce prvaše je posjetila nastavnica hrvatskog jezika Gordana Curać Depolo, a scensku igru i rekvizite odabrala učiteljica Meri Amadeo.


[OPŠIRNIJE]



Prvaši unijeli dašak tradicije u školu
Meri Amadeo / datum: 10. 11. 2015. 22:27

U poslijepodnevnim satima oživili smo školu Pismom sv. Martina. Prvo smo kolendavali psihologinji Ivici koja nam je vrata otvorila i podarila nas slatkišima.

Zatim smo kolendali knjižničarki Claudiji i ona nam je vrata otvorila i primila nas u knjižnicu.

Odložili smo svoje feraliće, a ona nas je počastila pričanjem priče, prvom iskaznicom i prvom lektirom.

Bombone smo sačuvali za one koji će nam pomagati u čitanju. Baš je bilo svečano, poslije smo se počastili priklama i nazdravili ljekovitim čajem, ali to nije sve! Poslije odmora zapjevali su nam drugaši s učiteljicom Dragoslavom, ovaj put smo mi otvorili vrata i podijelili svima prikle, zatim su nam pivali trećaši s učiteljicom Ankicom i njih smo ugostili i darivali priklama. 

Kad smo pomislili da je sve gotovo začuli smo pismu naših dragih roditelja i ukućana. Posebno smo se razveselili kako su dobro pivali i nisu ni jedanput falili. 

Znali su sve riči iako nisu imali kartu, radosni i uzbuđeni smo išli pivat, a učiteljica je bila oduševljena koliko smo naučili i kako su nas roditelji podržali. Hvala vam velika, unijeli smo dašak tradicije kroz cijelu školu, a tek miris prikli i lojenice... I opet ćemo dogodine! 

Meri Amadeo


[OPŠIRNIJE]



Pobjednici radio natjecanja u pivanju Pisme sv. Martina
Claudia Tarle / datum: 10. 11. 2015. 22:14

Današnji pobjednici radio natjecanja u pivanju Pisme sv. Martina su Eva Depolo,  Roko Tasovac, Marta Bakarić, Tonka Ivančević i Luka Depolo iz 3.b razreda.


[OPŠIRNIJE]



Martinova pisma / Živu uspomene na svetoga Martina
Claudia Tarle / datum: 10. 11. 2015. 08:01


[OPŠIRNIJE]



Blagdan Svih Svetih i Dušni dan
Claudia Tarle / datum: 31. 10. 2015. 20:38

Blagdan Svih Svetih se obilježava 1. studenog, a dan poslije je Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih. Tih dana se s posebnim pijetetom prisjećamo dragih ljudi koji nam nedostaju, posjećujemo groblja i u miru i tišini palimo svijeće da im osvijetlimo put u vječnost... 

Na slici je korčulanska crkva Svih Svetih, neobično lijepa crkva koja iznenađuje svojom prostranošću, a istovremeno pruža izvanredan dojam intimnosti. Prepuna je vrijednih umjetnina i po tradiciji pripada najstarijoj korčulanskoj bratovštini Svih Svetih, znanoj i kao bratovština Dobre Smrti, utemeljenoj 8. listopada 1301.g. (Claudia Tarle)

foto Tonči Bernetić


[OPŠIRNIJE]



... i istražili što znamo o Stupu mira na zapadnoj rivi
Liljana Favro / datum: 1. 10. 2015. 10:44

U povodu Dana mira i našeg svečanog obilježavanja toga dana, mi učenici 4.b. i naša učiteljica, odlučili smo istražiti tko je i kada postavio Stup mira.

Stup mira postavljen je u parku pred samim Morskim vratima na zapadnoj obali. Zadatak nije bio lak. Krenuli smo od Gradskog muzeja, preko Gradske knjižnice, interneta i put nas je doveo do  Gradske uprave našeg grada. Gospođa Vesna Bakarić, kojoj ovom prilikom zahvaljujemo, mnogo nam je pomogla. Pronašla je zapis o postavljanju stupa prije 13 godina. 

U Lanterni sv. Marka br 18. od Božića 2002. godine (klikni i pročitaj Lanternu) piše:

"Japanska udruga "The World Peace Prayer" koncem rujna postavila je u parku na zapadnoj obali dva metra visok obelisk mira, moleći za mir u svijetu. Ovom prigodom je pjesnikinja Nedjeljka Lupis čitala svoju haiku poeziju. Udruga je registrirana pri Ujedinjenim narodima, a u Korčuli je postavljen prvi spomenik takve vrste". 

Učiteljica se sjeća da su u molitvi za mir u svijetu sudjelovali i učenici naše škole i mnogi građani. Stup je u obliku obeliska (obelisk ima oblik četverobridnog stupa koji se prema vrhu sužava). Na svakoj strani stupa, na tri jezika - dva puta na hrvatskom, po jednom na engleskom i japanskom -  napisano je: "NEKA MIR ZAVLADA NA ZEMLJI!“.

Sretni smo i ponosni što smo ovo istražili i mnogo naučili.

Učenici 4. b i učiteljica Lili Favro


[OPŠIRNIJE]



Projekt 3. b - Stare korčulanske obitelji
Liljana Favro / datum: 20. 3. 2015. 14:51

Petak, 13. ožujka 2015.

Mi već dugo učimo o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Za kraj ove cjeline učiteljica je smislila vrlo zabavnu terensku nastavu.  Podijelila nas je u 4 grupe. Uz pomoć priče - zadatka i plana grada tražili smo kamene grbove starih korčulanskih obitelji.

Nismo znali o kojim se obiteljima radi. Tek kad smo zadatak izvršili, saznali smo.

Obitelj ŠPANIĆ

Članovi grupe: Franka, Marko F.,Grgur, Marino, Stipe

Naša grupa trebala je pronaći palaču Španić i njen grb.

Uz pomoć plana s lakoćom smo pronašli palaču. Ispred palače dočekala nas je teta Neda koja nam je pričala o obitelji Španić. Saznali smo da je to bila poznata korčulanska obitelj, a njen najznačajniji  član biskup Nikola Španić. Zaslužan je za uređenje svih crkava na otoku. Dao je izraditi kapelicu sv. Antona, stepenice i drvored čempresa. Pokopan je u toj kapelici. Zaslužan je i za utemeljenje sela Račišće. Teta Neda nam je dala i listić sa zanimljivostima o biskupu Španiću. Stvarno nam je pomogla i vrlo smo joj zahvalni. Kad smo izvršili taj dio zadatka našli smo se s ostatkom razreda i učiteljicom na Trgu sv. Marka i tamo jedni drugima ispričali što smo naučili.

Obitelj LEŠIĆ

Članovi grupe: Paula, Karla, Darko, Marko Ž., Frano

Karla, Frano, Darko, Marko i ja dobili smo zadatak pronaći palaču Lešić Dimitri i grb obitelji Lešić.

Na planu grada smo označili put kako ćemo doći do palače. Ispred nas je dočekala teta Lada. Odmah smo uočili grb na stupu balkona na prvom katu. Grb je kruškolikog oblika, sa zvijezdom i ružom, a ispod grba ja anđeo, potječe iz XVII st. Teta Lada nam je puno pričala o Palači i grbu. Zanimljivo je da smo isti grb pronašli i unutar palače, na I. katu, na tzv. piano nobile (tu su se nekad održavali plesovi). Biskup Lessio je sagradio Palaču. Pošto nije imao djece naslijedile su je njegove nećakinje. Danas je palača pretvorena u  hotel, a apartman u kojem smo bili zove se Venecija. Osjećala sam se kao u raju. Sjedila sam za ogromnim stolom, na ogromnoj stolici. Čini mi se da je netko bio nadahnut pričom Alisa u zemlji čudesa, a ja sam princeza u toj priči. Bilo mi je drago i zanimljivo posjetiti palaču. Nisam znala da je tako lijepo i bogato uređena.

Obitelj ARNERI

Članovi grupe: Jan, Roko, Magdalena, Mladen, Iva

Negdje na sredini ulice Rafa Arnerija nalazi se palača obitelji Arneri. To je naša palača!

Ispred nje čekala nas je teta Lana. Od nje smo naučili puno o obitelji Arneri. Najzanimljivija je priča o grbu. Na grbu se nalaze tri kruške. Objasnila nam je da se obitelj Arneri prije prezivala Pirusović. Na talijanskom pera znači kruška i tako su kruške simbol te obitelji. Važan član obitelji bio je junak pomorskih bitaka Arneriu i po njemu je obitelj u 16. st promijenila prezime. Izlažući naučeno i slušajući prijatelje iz razreda shvatili smo da je od svih obitelji koje smo u ovom zadatku upoznali  naša obitelj Arneri jedina koja još ima  žive članove. Ponosni smo jer i naš bazen nosi ime člana naše obitelji Arneri.

Obitelj KANAVELIĆ

Članovi grupe: Nina, David, Davor, Lana, Vito, Ana

Našoj grupi bilo je najuzbudljivije! Mi smo se izgubili. Dok smo čitali iz plana grada gdje trebamo ići malo smo se zbunili. Srećom, dok smo izgubljeni lutali, sreli smo učiteljicu. Rekla nam je da smo na krivom kraju grada. Vratili smo se na početak.

Uspješno smo pronašli palaču obitelji Kanavelić i saznali da se grb obitelji Kanavelić nalazi u Gradskom  muzeju. U muzeju nas je čekala teta Marija. Pokazala nam je grb i pričala o obitelji Kanavelić.  Pošto naša škola nosi ime člana te obitelji o Kanavelićima smo već dosta znali. Novost nam je bila da je grb te obitelji najstariji kameni grb u gradu. Za potpuno izvršenje zadatka trebalo je ostatku razreda ispričati što smo naučili i pokazati palaču i grb. Mi smo ih odveli do palače, crkvice i grba.

Pogledajte još super fotografija u našoj foto galeriji.


[OPŠIRNIJE]



Sveta Luca
Katija Sessa / datum: 13. 12. 2014. 16:29

Pitala sam tetu Fani Matulović kako se prije slavila sv. Luca. 

Sveta Luca se počela slaviti od davnih vremena. U crkvih Svih Svetih imamo sliku svete Luce koja u ruci drži tanjur, u tanjuru su joj oči, ali ih ima i na glavi. Prema priči, sv. Lucu je za sebe želio bogati vlastelin, ali ona nije htjela njega pa joj je iskopao oči. Srećom, preko noći su joj se vratile oči i vid.

Za sv.Lucu je bio običaj ići na misu ujutro rano u crkvu Svih Svetih. Djeca bi na kvaku od vrata stavljala svoje čarape. Ujutro bi dobru djecu u čizmici čekali slatkiši, čpkolade, voće. Za zločestu djecu u čizmici bi bilo povrće kao krumpiri, kapula, mrkva ili grumen karbuna. Što bi djeca bila starija bilo bi sve manje slatkiša. Na svetu Lucu se govorilo: Sveta Luca drvarica trinaest dana do Božića.

Katija Sessa 5.b


[OPŠIRNIJE]



Recept za lojenicu
Claudia Tarle / datum: 7. 11. 2014. 11:13

Običaje prenosimo pjesmom, govorom, pričama, ali i receptima. Ja sam zapisala recept iz moje obitelji, a vi pokušajte zabilježiti svoje, zapisujte kad god od starijih čujete nešto zanimljivo iz starih vremena jer vrijeme leti. Korčulanska lojenica se pravi za sv. Martina. Prošlost nam priča kako je u staro vrijeme lojenica  bila slatki kruh koji se jeo uz meso, uz pečeni bravlji but. Danas lojenicu zovemo kolačem, a i loj koji se u nju stavlja je sve teže nabaviti. (lojenica recept.pdf) 

(prošle godine u 4.a)

(Claudia Tarle)


[OPŠIRNIJE]



Sveti Martin u Korčuli
Claudia Tarle / datum: 7. 11. 2014. 10:28

Klikom na feralić isprintajte Martinovu pismu!

Kad padne prvi mrak u večeri na vižiju sv. Martina, korčulanskim ulicama zamirisat će lojenice i zaiskrit feralići, a onda, nakon žamora i dogovora, začut će se pisma svetome Martinu. I tako svake godine, vraćamo se u neka stara vremena uljanica i petrolejki, nekih drugih mirisa i melodija…

Čuvajte s ponosom stare običaje koje ste baštinili od svojih roditelja, budite pristojni i pjevajte polako, da domaćini ne pomisle kako vam se negdje žuri. Pjevajte u većim grupama jer to zvuči bolje, a prave feraliće pripremite na vrijeme.

Sretni smo što se ovaj naš običaj sačuvao i još uvijek veseli male i velike Korčulane, a dio baštine koja se prenosi iz generacije na generaciju je i rasprava o tome - koje su riči prave.

Sve što se sačuvalo ima svoju vrijednost, vrijeme ulazi u pjesme, mijenja ih i piše opet neku svoju povijest. Sačuvano je i pjeva se desetak različitih kitica u raznim kombinacijama. I zato nema krivih riči.

U prilogu je jedna verzija koja se često čuje, najčešće je pjevaju djeca. Bez obzira koja je kombinacija prava -  ispod šest kitica - ne priznamo. 

…Martin će van popivati

Kano sokol biloj zori

Al' ga vaja dočekati

U zelenoj gustoj gori...

Sve vam raslo, sve vam cvalo, po sve vike vika.  Amen.


Recept za lojenicu.pdf


Claudia Tarle


[OPŠIRNIJE]



4. b u muzeju
Mirna Kalogjera Branka Kalogjera Ena Seretinek / datum: 20. 5. 2014. 20:09

U petak 16. svibnja naš 4.b razred s učiteljicom je pošao u gradski muzej na radionicu o Korčulanskom statutu. Kad smo došli dočekala nas je teta Sani Sardelić, kustosica u muzeju. Ona nas je upoznala sa zanimljivostima iz korčulanskog statuta koji ove godine slavi 800 godina.

Podijelila nam je papiriće na kojima su pisale neke odredbe korčulanskog statuta. Jedna od njih govori o zabrani nošenja oružja. Kada knez zabrani nositi oružje, danju ili noću, treba se postupiti onako kako su on sam i većina Malog vijeća odredili, ili će se platiti kazna u perperima (to je bio tadašnji novac).

Nakon što je svaki učenik pročitao odredbu i nakon što smo je zajedno rastumačili, popeli smo se na gornji kat muzeja. Tamo nas je dočekao Nikola Skokandić, slikar i grafičar, koji nas je naučio kako su se u stara vremena crtala slova, a ne pisala.

Poslije smo crtali početna slova našeg imena ili prezimena. To se zovu inicijali. Bilo je jako veselo i kreativno. Gospodinu su se svidjeli naši radovi. Kad je radionica završila zahvalili smo se i otišli na sladoled. Lijepo smo se zabavili!

(Mirna Kalogjera, Branka Kalogjera, Ena Seretinek 4.b)


[OPŠIRNIJE]



Priča o Statutu i slovima
Martin Sardelić / datum: 9. 5. 2014. 11:32

U petak 25. travnja, učenici petog i osmog razreda pošli su u Gradski muzej Korčula naučiti nešto o Statutu grada i otoka Korčule i o tome kako su nastala slova kojima je Statut napisan. U ovoj godini obilježavamo 800 godina od njegovog nastanka. To je jako važna obljetnica, jer je u ovom dijelu Europe to najstariji Statut – knjiga zakona.

 


[OPŠIRNIJE]



Ponovimo: Korčulanske bratovštine i njihov značaj za grad
Claudia Tarle / datum: 18. 4. 2014. 11:37

U gradu Korčuli djeluju tri bratovštine: Svih Svetih (1301.), Sv. Roka (1575.) i Blažene Djevice Marije od Utjehe-Pojasa (1603.).

Najstarija korčulanska  bratovština, Svih Svetih, utemeljena je 8. listopada davne 1301. godine,  kad je grad već imao svoj Statut, za nas najvažniji povijesni izvor iz srednjeg vijeka i najstariji zakonik u Hrvata. Tako u Korčuli, malom srednjovjekovnom gradu na rubu Europe koju u to doba tresu ratovi, epidemije i glad, nailazimo na izuzetno napredna društvena rješenja vrlo rano, čak stoljećima prije nego u nekim dijelovima svijeta.

Bratovštine inzistiraju na jednakosti svih građana. U feudalnom ozračju srednjeg vijeka kojeg su obilježile velike staleške razlike možemo prepoznati prve početke organiziranih oblika socijalne skrbi, zaštite ljudskih prava i zdravstvene zaštite. Kao organizacije javnog i pravnog karaktera bile su moćne i u svoje su doba odigrale značajnu ulogu. Podržavala ih je i crkvena i svjetovna vlast. 

Osnivale su se kao vjerske udruge ravnopravnih građana, bez ikakve klasne podijele; svi pučani i plemići  bili su samo – braća, najrazličitijih zvanja i položaja. Svi su u bratovštinama nalazili svoj interes – plemići su se mogli istaknuti kao dobročinitelji, a pučani su mogli odlučivati i upravljati.

Važne odluke su se donosile tajno. Skupština bratovštine se naziva balotacjun, što dolazi od talijanske riječi balotta, u značenju lopta, kuglica. Taj naziv zapravo opisuje način glasovanja koje se vršilo ubacivanjem kuglica u glasačku kutiju zvanu bosolo.  Ta okupljanja bratima uvijek su bila iznimno živa i demokratična. Svi su se strastveno borili za svoje mišljenje. Prateći zapisnike vidimo da je to ponekad završavalo raspuštanjem skupštine i njezinim ponovnim sazivom kad se smire duhovi.

Bratovštine su bile moćne organizacije. Povezujući se na snažnoj vjerskoj osnovi, gradile su masovnost koja ja bila osnova za stjecanje materijalnog bogastva. Imale su fondove kojima su dobro upravljale i svojim novčanim sredstvima utjecale na gospodarstvo grada i otoka (zavjetne crkve i kuće, umjetnine, posjedi po cijelom otoku). 

Ipak, temeljna misija bratovština je ipak bila karitativna i socijalna. Ako je neki bratim bio u nevolji, ostali su bili dužni  pomagati ga materijalno i duhovno. Bolesnika se svakodnevno posjećivalo, prikupljenim novcem se pomagala obitelj ili udovice, opremala se siročad i davali mirazi za kćeri. Siromašne članove se pokapalo u zajedničke grobnice na trošak bratovštine, a za epidemija su vršili dezinfekciju i pokapali mrtve. Treba istaknuti da se osim za bratime skrbilo i za druge siromahe i beskućnike.

Zanimljive su regule kojima se zabranjivalo iznošenje križa iz crkve ako na sprovodu nije bio prisutan određeni broj bratima. Iako to na prvi pogled ne izgleda važno, time se, sasvim praktično, nastojala smanjiti tendencija da na sprovodima siromašnih bude prisutan manji broj bratima nego na sprovodima bogatijih građana i plemića. Inzistiranje bratovština na jednakosti svih građana bilo je iznimno značajno za običnog, malog Korčulanina u ta burna vremena kad su klasne razlike bile više nego goleme. 

Za povijest umjetnosti  bratovštine su zanimljive kao naručitelji djela likovnih umjetnosti, sakupljači umjetničkog blaga, čuvari baštine, običaja i tradicije. Neosporna je zasluga bratovština razvoju pučke književnosti. Sve molitve, pobožnosti i pjesme bile su isključivo na hrvatskom jeziku. Najstarija hrvatska crkvena pjesmarica pripada bratovštini Svih Svetih i još je u upotrebi. Iznimno vrijednu glazbenu baštinu koja je sadržana u pjevanjima naših bratima tek treba valorizirati.

 

Bratovštine više nisu organizacije javnog i pravnog karaktera kao u neka stara vremena, ali njihova vjerska tradicija za Korčulu i Korčulane ima neprocjenjiv značaj. Aktivni bratimi imaju obveze kroz cijelu godinu i običajnik sasvim detaljno propisuje način sudjelovanja u liturgijskom životu.  U Veloj setemani svaki je dan doživljaj za sebe. Teško je izdvojiti; Muka, Soline, Lamentacjuni, Učenici, Priko gora, Redentur.. Ili procesija na Veli petak kad se iz bratimskih dvorana iznosi veli vosak – torci, cereferali, križi i sav oni sjajni liturgijski nakit koji  bratovština ima. Kad u noći bljeskaju svijeće stotina bratima u tonigama koji u pokorničkoj povorci obilaze grad pjevajući prastare napjeve u slavu Kristove muke…

Vela setemana u Korčuli – arhaična, mistična i tako izvorna, jedan je od najimpresivnijih uskršnjih običaja uopće.

Claudia Tarle

www.korcula.hr, 5.04.2010.


[OPŠIRNIJE]



Prikle za Veli petak
Marija Penjak / datum: 17. 4. 2014. 23:00

Naša učiteljica Meri nas uči da treba čuvati tradiciju i običaje. Uvijek kad nešto učimo o Korčuli trebamo malo istraživati i zapisivati. Zadala nam je da istražimo i saznamo kako se činu prikle. Ja sam pitala moju tetu, tatinu sestru Seku Jasminku Divić. Ona mi je pomogla napisati recept za prikle. Slijedite ga pažljivo.

Recept:

Tri krumpira stavite kuhati u slanu vodu. Pripremite kockicu kvasca s malo mlakog mlijeka i žličicom šećera i pustite da se diže na toplom. Skuhane krumpire dobro zdrobite. Dodajte petnaest dag  šećera, vanilin šećer, izgratane korice limuna, muškatnog oraščića i malo rakije  od rozi. U tu smjesu se polako dodaje brašno, kvasac i malo vode u kojoj su se kuhali krumpiri. Sve  treba dobro izmiješati dok smjesa  ne postane srednje gusta. Tu je potrebno iskustvo. Još treba pripremiti grožđice, sjeckane bademe i orahe i  polako ih miješajući dodati  u  dobivenu smjesu. Kuglice  tijesta se prže u vrućem ulju dok  ne dobiju zlatno žutu boju. Vruće prikle treba posuti šećerom i brzo pojesti!


[OPŠIRNIJE]



Korčulanski Happy :)
Claudia Tarle / datum: 7. 4. 2014. 08:00


[OPŠIRNIJE]



Znate li što je sparaonica?
Martin Sardelić / datum: 25. 10. 2013. 10:22

Jedna od stvari i običaja koji nestaju su sparaonice.

Zanimljivo je znati kako su se prije djeca igrala. Ovu priču zapisao sam za  nove generacije koje dolaze kako bi i one znale čime su se prije njihovi očevi zabavljali i kako su  slavili praznike. Odgovore na pitanja dobio sam od svoga oca. Moj tata je dok je bio mali živio u Korčuli i on se zabavljao sa sparaonicama. Najviše su se koristile po starom gradu, na Božić i Novu godinu. Za božićne ili novogodišnje blagdane bila bi nestašica šibica.

Danas se može lako otići u trgovinu kupiti petarde. No prije si se morao malo sam pomučiti. Najprije je trebalo napraviti ili nabaviti sparaonicu. Glava sparaonice je ovalnog oblika s rupom u sredini i na nju je spojena ručica, moglo bi se reći da sliči na čekić. Napuni se glavama šibica i sparaje  zbog udarca čepa  o kamen. Služila je za zabavu u manjim mjestima. Tata mi je pričao da je jedne godine na Božić policija (tada se je zvala milicija) hvatala dječake i oduzimala im sparaonice. Tako su lovili i njega no nisu ga uhvatili. Najčešće su djeca nasljeđivala sparaonice od starije braće. Nove je bilo lako napraviti dok  su im očevi radili u brodogradilištu Inkobrod, a ako nisu imali očeve u brodogradilištu,  morali su se sami snaći i poslužiti starim ključevima od konobe i drugim sličnim predmetima. Kad je tata odrastao, ostavio mi je sparaonicu da se i ja mogu zabavljati. U Žrnovu se još uvijek slavi sparavanjem za Malu Gospu. Ove godine u Žrnovu je bilo oko 20 djece i svi su sparavali. Najviše je bilo djece od 8 do 19 godina.

Martin Sardelić 5.b


[OPŠIRNIJE]



Korčulanski badnjak
Claudia Tarle / datum: 24. 12. 2012. 17:54

Po staremu običaju činili su ga naši brodograditelji i dilili svojin prijatejima. Između grana lovorike stavu se tri prikle i po njima malo šenice i rizi...za badnju večer se prid njim pomoli za mrtve, blagoslovi crnin vinom i onda cila obitelj popije po guc iz istega pota.

Mihovil Depolo


[OPŠIRNIJE]



Iz naše arhive (2012.g.): Njegujemo tradiciju i stare običaje
Meri Amadeo / datum: 16. 11. 2012. 13:19

Proslavili smo sv. Martina, njegujemo naše običaje i tradiciju. Počeli smo se pripremati u petak: pjevali smo pismu sv. Martina, naučili koji su sastojci potrebni za lojenicu, a ukućani su dobili recept!

Učenici su dobili upute za pristojno i kulturno kolendavanje, kako je to nekad bilo. Poštujemo starije i ne zaboravljamo našu lipu tradiciju. U ponedjeljak smo, u školi,  s feralićem zapivali pismu sv. Martina, a Viktorova mama nam je poslala lojenicu. Lojenica je bila izvrsna, bogata sastojcima koje smo pogađali dok smo kušali, sve smo smazali. Učiteljica je skuhala zdravi čaj od kamomile (umisto vina). Živimo zdravo i njegujemo stare običaje! (2.a i učiteljica Meri)

Sve vam (nam) raslo, sve vam (nam) cvalo,

po sve vike, vika, amen!

(klikni za slike)


[OPŠIRNIJE]



Sveti Marko u Korčuli
Eliza Fabris / datum: 25. 4. 2012. 08:57

Danas je sv. Marko.  Sveti  Marko je za Korčulu važan jer je zaštitnik župe i titular katedrale što znači da crkva nosi njegovo ime. Za vrijeme građenja katedrale Svetog Marka, Korčula je bila pod Venecijom. Zna se da je zaštitnik Venecije sveti Marko, pa se on nametnuo kao zaštitnik, što se zadržalo sve do danas (u 18. st. se pridružuje sv. Todor). Evo što sam saznala o njemu. Sveti Marko je kršćanski svetac, jedan od četvorice evanđelista, njegovo je evanđelje najstarije, a napisao ga je slušajući Svetog Petra u Rimu. Simbol mu je krilati lav koji drži knjigu u ruci. Umro je kao mučenik. Vezali su ga oko vrata i vukli dok nije umro. Kršćani su spriječili da se tijelo zapali te su ga pokopali. To se dogodilo 25. travnja 68. godine i na taj datum se slavi blagdan Svetog Marka. Kosti su premještene u katedralu Svetog Marka u Veneciji te tako postaje zaštitnik Venecije. U našim krajevima posvećene su mu crkve u Korčuli, Makarskoj i na Gornjem gradu u Zagrebu.

Eliza Fabris 8.b


[OPŠIRNIJE]



Danas je Sveta Luca - blagdan korčulanske dice
Lucija Botica / datum: 21. 12. 2011. 12:55

Dobro jutro, danas je Sveta Luca pa ste sigurno jutros, po lipome običaju, povirili u svoje bičve. Prigoda je da se prisjetimo članka o svetoj Luci, jedne Lucije, sada studentice. Svima želimo lipe darove, danas posijte pšenicu, a imenjacima svete Luce sretan imendan!


Jesmo li zaboravili svetu Lucu?

S obzirom da se i ja sama zovem Lucija malo sam razmišljala što znači moje ime i kako se nekad slavila sveta Luca. Pitam se nestaju li polako neki stari običaji.

Sveta Lucija se slavi 13. prosinca, običaj je da se posije pšenica, a postoji i poslovica: sveta Luca drvarica, dvanaest dana do Božića, a u još starije vrijeme se govorilo trinaest dana do Božića jer se brojio i današnji dan. Istražujući po brojnim starim knjigama otkrila sam da ime Lucija dolazi od riječi lux što znači svjetlost, sjaj, jasnoću. To znači da su mi imenjakinje i Svjetlana i Jasna. Prema legendi ona je bila mučenica, Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur, pa je zato prozvana zaštitnicom vida. Kao što u sjevernim dijelovima Hrvatske djecu dariva sv. Nikola, tako se, kod nas na jugu najviše slavi sveta Lucija.

U gradu Korčuli je djecu je od starine uvijek darivala sv. Luca, dok je u Račišću to radio sveti Nikola, zaštitnik pomoraca. Nikolašima u Korčuli je isto darove donosila sv. Luca, a da sveti Nikola ne bi stajao besposlen ponekad bi mu se pod kipom ostavljalo pismo koje je on trebao ponijeti svetoj Luci. 

Sve počinje dan prije, dvanaestog prosinca. Djeca tad radosno stavljaju svoje bičve na kvake, prozore, ormare.. Počinju se raspitivati o svetoj Luci. Zanima ih njezin život, ali najviše od svega kome nosi darove, pa govore roditeljima: „Bi sam dobar cilu godinu, reci joj!“ Ujutro ranom zorom otrče do bičava, opipaju ih pa se razvesele. Darovi su nekad bili puno skromniji nego danas, malo voća i slatkiša… Ali sveta Luca je bila važnija čak i od rođendana. Osim u Korčuli sveta Luca se slavi i u Žrnovu, ali na malo drugačiji način. Tamo se večer prije okupe koledari, pa zajedno pjevaju u svakoj kući u kojoj živi neka Lucija. Dobiju slatkiša i najedu se domaćih prikala. Poslušajte kako se pjeva u Žrnovu.

Svetu Lucu su stari nazivali blagdanom korčulanske djece. Pa i ja, dandanas, iako imam četrnaest godina uredno stavim čizmicu iznad kreveta kao malo dijete. Sveta Luca je od davnih vremena važan blagdan u Korčuli i želim da tako i ostane.

Evo, ja sam malo istraživala, a što vi znate o svome imenu? (Lucija Botica 8.b)


[OPŠIRNIJE]



Tizian, Tintoretto, Veronese, veliki majstori renesanse
Claudia Tarle / datum: 22. 11. 2011. 23:48

Večeras je u galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu otvorena dugo isčekivana izložba "Tizian, Tintoretto, Veronese, veliki majstori renesanse".  Izložena su najznačajnija djela slavnih renesansnih majstora Venecije koja su tijekom 15. i 16. stoljeća nastajala za naručitelje širom Hrvatske, a najviše po malim mjestima na hrvatskoj obali i otocima. Na ovoj su izložbi prvi put okupljena na jednom mjestu djela slikana na drvu i platnu, nastala u razdoblju od 1450. do 1590. godine. Svjedoče o bogatom životu naših malih gradića u doba renesanse koji u svojim stisnutim urbanim jezgrama još uvijek čuvaju veliko blago. Između četrdesetak izložaka važno mjesto na izložbi zauzima oltarna pala iz naše katedrale sv. Marka koja prikazuje Sv. Marka sa sv. Bartolomejom i sv. Jeronimom. Naslikao je slavni venecijanski slikar Jacopo Tintoretto, nedavno je restaurirana i među najznačajnijim je izlošcima u ovom zamišljenom muzeju renesanse. Izložba će biti otvorena do 22. siječnja 2012. godine. Nadamo se da ćemo biti u prilici posjetiti izložbu! 

Claudia Tarle


[OPŠIRNIJE]



Sv. Martin
Claudia Tarle / datum: 10. 11. 2010. 20:03

Kad padne prvi mrak u večeri na vižiju sv. Martina, korčulanskim ulicama zamirisat će lojenice i zaiskrit feralići, a onda, nakon žamora i dogovora, začut će se pjesma svetome Martinu. I tako svake godine, vraćamo se u neka stara vremena uljanica i petrolejki, nekih drugih mirisa i melodija…

Sretni smo što se ovaj naš običaj sačuvao i još uvijek veseli male i velike Korčulane, a dio baštine koja se prenosi iz generacije na generaciju je i rasprava o tome - koje su riči prave. Sve što se sačuvalo ima svoju vrijednost, vrijeme ulazi u pjesme, mijenja ih i piše opet neku svoju povijest. Sačuvano je i pjeva se desetak različitih kitica u raznim kombinacijama. I zato nema krivih riči.

Pjevajte sa zadovoljstvom ono što ste baštinili od svojih roditelja i čuvajte s ponosom stare običaje. U prilogu je jedna verzija koja se često čuje, najčešće je pjevaju djeca, a bez obzira koja je prava -  ispod šest kitica - ne priznamo. (sv. martin)

…Martin će van popivati

Kano sokol biloj zori

Al' ga vaja dočekati

U zelenoj gustoj gori...

Claudia Tarle


[OPŠIRNIJE]



Završna školska priredba
Claudia Tarle / datum: 9. 6. 2010. 15:52

Čast nam je pozvati Vas

na završnu školsku priredbu

„Moj grad u vremenu“

Dom kulture Liburna

11. lipnja 2010.

19 sati

 

Na ovogodišnjoj završnoj priredbi predstavit ćemo vam rezultate projektnog dana održanog 27. siječnja. Taj dan smo putovali kroz vrijeme. Bez vremeplova. Imali smo dan bez školskog zvona – projektni dan koji smo nazvali „Moj grad u vremenu“. Nastavnici su ponudili čak 31 projekt, a učenici su mogli birati onaj koji bi željeli istraživati. Svi učenici su bili uključeni – u centralnoj i u područnim školama.

Zamišljali smo Korčulu u budućnosti, istraživali smo prošlost, promjene u vremenu i poveznice kroz vrijeme. Pronašli smo kako je grad nekad izgledao, kako su izjavljivali ljubav, kako su kantali i činili slatko naši stari, kako su se igrali…

Koga zanima više neka zaviri u letak (klikni ovdje)!
Ili još bolje, dođite na priredbu! Dobrodošli!

 Claudia Tarle


[OPŠIRNIJE]



Čestitamo Vam Dan grada Korčule i blagdan sv. Todora!
Claudia Tarle / datum: 29. 7. 2014. 10:56

Čestitamo Vam Dan grada Korčule i blagdan sv. Todora!


[OPŠIRNIJE]



RSS


preskoči na navigaciju